(Unije, 14.04.1914.- Zagreb, 30.12.2004.)
Nevenka Prosen rođena je u obitelji učitelja Maksimilijana Prosena i Katice (Sabalja) samo nekoliko mjeseci prije početka Velikoga rata, na samoj granici dviju zaraćenih sila. Budući da je u to vrijeme njezin rodni otok pripadao Kraljevini Italiji, odrastala je unutar talijansko-jugoslavenske pogranične zone. Prva 4 razreda gimnazije pohađala je u Krku, a više razrede i maturu položila u Sušaku (21.06.)1932. g. te potom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (15.02.)1937. završila studij pozamašne (XXV.) grupe predmeta: Historiju umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, te Narodnu historiju, Opću historiju i francuski jezik. Prvi posao – najprije u statusu suplentice, a potom i profesorice – obavljala je u Osijeku na Ženskoj realnoj gimnaziji (koja u međuraću postaje II. ženska gimnazija u Osijeku) i to u periodu od 29.09.1940. – 05.07.1948. g. Tada je premještena na rad u Zagreb u Povijesni muzej Hrvatske, najprije na mjesto asistenta muzeja, a nakon položenog stručnog ispita (07.12.1951.) i njegova kustosa. U istom je muzeju punih 7 godina obnašala dužnost direktorice (od 14.05.1952.-10.06.1959.), te ostala u radnom odnosu (opet) na poslovima kustosice još sljedeću godinu i pol dana nakon razrješenja s te funkcije (do 31.12.1960.). U to je vrijeme aktivno sudjelovala u projektu prikupljanja i obrade dokumentacije o učešću žena u radničkom pokretu tijekom međuratnog perioda, koji je realiziran na inicijativu Glavnog odbora Saveza ženskih društava NRH. Konačno, od početka 1961. g. do umirovljenja (tijekom 1976.) radila je kao samostalna savjetnica za muzeje i zbirke u Savjetu za kulturu (i nauku) NR Hrvatske (koji od 23.04.1963. nosi naziv Republičkog sekretarijata za kulturu SRH). S obzirom na svoje profesionalne interese i tijek karijere, Nevenka Prosen je za 12,5 godina rada u PMH iza sebe ostavila malu ali indikativnu zbirku od oko 324 primjerka - pretežno sastavljenu od novogodišnjih čestitki, pisama, pozivnica i obavijesti, informativnih letaka i promidžbenih brošura - koji djelomično potječu još od njezinih studentskih dana (iz 1935.), ali najvećim dijelom svjedoče o osobnim kontaktima s kolegama i strukovnim organizacijama za vrijeme direktorskog mandata. Pritom nužno dokumentiraju i povezanost PMH sa srodnim kulturnim institucijama u to doba, kao i aktualna kulturna zbivanja u poslijeratnoj hrvatskoj metropoli i njezinom neposrednom političkom okruženju (NRH i FNRJ) tijekom 1950-ih godina. Protokolarni karakter sačuvane službene korespondencije, raznolikost njezina sadržaja, te osobine jezika i stila, estetike i dizajna pojedinih (tipičnih) primjeraka iz ove kolekcije – zanimljiv su pokazatelj procesa koji je rezultirao formiranjem socijalističke kulturne elite, kao i svojevrsna ilustracija njezinih vrijednosti i svjetonazora iz prvog (poslijeratnog) desetljeća.